Istina, Tuzlaci u posljednja tri kola odlučuju sami o svojoj sudbini, i osvoje li šest od mogućih devet bodova, "Crveno-crni" će kroz prvenstvo izboriti nastup u Europi. "Sport" vam donosi dva ključna razloga zbog kojeg je Sloboda samo sjena one Slobode koja je u prvoj polusezoni bila hit prvenstva.

Igrači se ne mogu nositi s pritiskom

Sloboda u prvoj polusezoni i Sloboda na proljeće, nije ista ekipa. Trener, filozofija i igrački kadar ostali su isti, ali Sloboda u drugom dijelu sezone nije više superiorna momčad kao što je to bio slučaj u prvih 18 kola u produženoj polusezoni. Tuzlaci su tada osvojili 40 bodova i dugu zimsku pauzu proveli na prvoj poziciji. Međutim, u jednom javnom nastupu predsjednik Slobode Azmir Husić izjavio je kako tim sa Tušnja može do titule.

Povratka nazad više nije bilo. Navijači, barem na društvenim mrežama bili su oduševljeni klupskim ciljem, a o tituli su sve više počeli da pričaju igrači, ali i stručni štab. Međutim, ako želiš da budeš prvak, moraš da konstantno igraš dobro i pobjeđuješ. Istina Sloboda je to jako dobro radila u prvih 18 kola, ali očigledno da je u nastavku sezone pritisak odradio svoje i da se izabranici Husrefa Musemića nisu se najbolje snašli u novonastaloj situaciji, a tome je doprinijela i velika golgeterska kriza Merusudina Ahmetovića. Ovaj napadač zabio je devet golova u prvih 18 kola, ali niti jedan u prvenstvu u nastavku sezone. I Sloboda je donekle i dobro gurala, jer uloge junaka smjenjivale su se iz utakmice u utakmicu. Jednom je to bio Zeba, drugi put Kostić, treći Mehidić...

I onda je stalo. Došla je Drina i uništila sve ono što se gradilo tokom čitave sezone. Oslabljena Sloboda 'pala' je protiv sigurnog putnika u niži rang takmičenja. Mreža Zvorničana na Tušnju ostala je netaknuta, a u ovoj se sezoni tresla čak 56 puta uoči gostovanja u Tuzli. Zapravo, poraz od Drine bio je samo potvrda da Sloboda nije zrela ekipa za naslov prvaka, jer su u ključnim utakmicama "Crveno-crni" kući gubili i od Širokog Brijega i Željezničara. Sloboda je tako sakupila tri domaća poraza za nešto više od mjesec dana, a dodajmo kako je teškom mukom savladana i Mladost iz Doboj-Kaknja. Sa druge strane, Sloboda je u gostima remizirala s Borcem, preokretom razbila Viteza, minimalno savladala Olimpica, a u posljednjim momentima utakmice 'čupala' se u Mostaru protiv Veleža.

Na proljeće se sakupilo 16 od mogućih 27 bodova. Iz vrha tabele identičan broj ima Široki Brijeg, a Sarajevo, Zrinjski i Željezničar osvojili su više bodova. Naprimjer, Sloboda je Željezničaru na pauzi bježala čak 12 bodova, a sada je udaljenost između ove dvije ekipe svedena na samo tri boda.

Uzak igrački kadar i borba na dva fronta

Sloboda je na polusezoni prihvatila borbu za naslov prvaka BiH, a izostao je dobar posao na zimskom merkatu. Naime, u klub je stigao Anes Haurdić, Slobodan Lakičević i Samir Merzić.

Redove Slobode napustili su: Muhamed Mujić, Jasmin Moranjkić, Nenad Kiso, dok je početkom proljetnog dijela sezone obolio Ibrahim Škahić (plućna embolija), zbog čega nije u kadru Tuzlaka.

Fond Husrefa Musemia sveo se na 13-14 igrača, koji su ovu čitavu sezonu iznijeli na svojim plećima i bilježili dobre rezultate. Posebno se to odnosi na KUP BiH gdje je tuzlanski klub izborio finale, i imat će šansu da sezonu okonča sa osvojenim trofejom. Ipak, 13-14 igrača je premalo ukoliko se klub želi ravnopravno boriti na oba fronta, jer ritam srijeda-subota je iscrpljujući pa je na pojedine igrače umor ostavio traga, a tu su i suspenzije koje su Slobodu izbacile s pobjedničkog kolosijeka.

Naprimjer, vidjelo se u ligaškom susretu protiv Želje koliko nedostaju usluge Elvisa Sarića, a protiv Drine kada su izostali Ivetić, Veselinović, Ordagić i Stjepanović, više to nije bila ista ekipa.