Domaći tako nisu uspjeli osvojiti tri boda i sve je izglednije da će do kraja sezone voditi grčevitu bitku za ostanak u društvu najboljih.

A, samo prije nekih desetak mjeseci u Bijeljini je sve izgledalo drugačije, odnosno prije prekida sezone zbog pandemije korona virusom u Radniku su sanjali treći izlazak na evropsku scenu.

Na klupu je ponovo doveden Slavko Petrović, trener koji je Radniku donio prvi i jedini trofej Kupa BiH i izlazak na međunarodnu scenu. Mladen Krstajić je povukao nešto ranije podnesenu ostavku i sve je slutilo na novu lijepu fudbalsku priču iz Semberije.

Međutim, politički centri moći u Bijeljini, imali su drugi plan, a glavna tačka tog plana bila je iz kluba otjerati najuspješnijeg predsjednika Mladena Krstajića i generalnog direktora Nebojšu Tomića.

I uspjeli su u tome, a nekada proslavljeni fudbaler Werdera i Schalkea, Mladen Krstajić, upravo je tadašnjeg gradonačelnika Miću Mičića označio kao čovjeka koji želi za sve da se pita i koji tako zapravo samo odmaže Radniku. A, nekoliko mjeseci kasnije ispostavit će se da su u tim političkim igrama zapravo jedino izgubili ljubitelji fudbala u Bijeljini.

Radnik je danas u teškoj situaciji, klub je napustio i njegov najuspješniji trener Slavko Petrović, koji je mjesecima bio pod ogromnim pritskom, a svjetlo na kraju tunela se ne nazire.

Pet godina kasnije ponavlja se 2015. godina, kada je zapravo Radnik bio u sličnoj situaciji, no tada se "ukazao" Krstajić, a danas takvog na vidiku nema.

Politika i njeni pijuni su još jednom za kratak vremenski period uspjeli srušiti sve ono što se stvaralo nekoliko godina.