Preko svog mentora, a na adresu našeg portala stigao je opis onoga svega što se dešavalo u Sarajevu. Cijelu priču nam je poslao zaposlenik u kancelarijama FSBiH. I ovo je dio BiH, i to onaj najgori.

Svjetan da na pošten način nema šansu, Skakić u centralu u Sarajevo šalje svog mentora Dragana Banjca, koji dolazi da lobira za svog štićenika.

– Molim te učini mi to. Znamo obojica, da nam neće biti krivo. Skakić je naša “zlatna koka”, i šteta bi bilo da svi zajedno ostanemo bez nje – poručio je Dragan Banjac klečeći na koljenima Ibrahimu Hasanbegoviću.

– Ne smijem Dragane, znaš i sam, da je on previše toga lošeg uradio – odgovorio je Hasanbegović.

Banjac se nije dao, okrenuo je nekoliko telefona, i pronašao rješenje! Iako nije niko i ništa u Komitetu za sudije i suđenje FSBiH, još uvijek za sve se pita Salem Prolić. Dva abababa brzo pronalaze zajednički jezik. Skakić ostaje u drugoj rangiranoj grupi (prvu čine mladi i perspektivni i oni koji se mogu nadati Evropi, a u trećoj su oni koji lete s liste).

Valter je odbranio Sarajevo, tj. Banjac je imao uspješnu misiju. Žrtve se i onako ne broje (Borac, Slavija, Drina i Rudar Prijedor).

Ali ova priča ima i nastavak, jer nedugo poslije zaključivanja lista, iste je pregledao Dino Begić, predsjednik FSBiH. Nije imao ni jedne primjedbe, izuzev jednog pitanja:

– Otkud Skakić u drugoj grupi?

Prolić ne trepnuvši, odgovori mu:

– Ma pusti ga, obećao je da će od sada do kraja karijere suditi pošteno!

To će na svojoj koži najbolje osjetiti Radnik i Krupa. Neka se čuvaju Skakićevog poštenja, i lažnog Valtera iz Kozarske Dubice,...